Mila Tanasijević Mihajlović
Priručnik za običan život

Priručnik za običan život je zbirka kratkih priča koje plene veštim pripovedanjem i snažnim utiskom.

Format:

A5, 21 cm

Broj strana:

148

Povez:

Meki

Pismo:

Latinica

Godina izdanja:

2017.

Categories: , Tags:

Opis

Zbirka priča Mile Tanasijević Mihajlović „Priručnik za običan život“ u dinamičnom pripovednom tonu donosi pogled na pažljivo odabrane životne situacije u kojima se može prepoznati zajdnička potka koja ovu zbirku zaista čini priručnikom u širem smislu te reči. Jednom prepoznata, ta potka ima kapacitet da oboji pogled na svet čitaoca. Ne, nećemo reći koja je to potka. To morate zaključiti sami.

Priručnik je zbirka u kojoj autorka pripoveda, ne propoveda, te pažljivim vođenjem radnje u prethodno odabranoj situaciji neguje poentu, puštajući je da se sama rascveta.

Mila Tanasijević Mihajlović – Priručnik za običan život

Svoj primerak knjige možete naručiti ovde

Od sada i elektronsko izdanje na engleskom jeziku koje možete poručiti preko Amazona ovde

“The Handbook for Ordinary Life” by Mila Tanasijević Mihajlović is a collection of short stories inspired by the author’s personal memories and carefully chosen everyday life situations. Written in her characteristic brief and direct prose style that is intertwined with deep emotions, this interesting book is an easy and emotional read that brings about genuine humanity which is often lost and forgotten in busy life of modern people or hidden due to imposed social norms. The book encourages readers to make life more enjoyable by simply letting the goodness and beauty already inside them free.

Ovih dana „Priručnik“ je doživeo i svoje drugo izdanje, a imamo razloga da verujemo da nas Mila Tanasijević Mihajlović neće dugo držati u nestrpljenju, već da će nas obradovati svojom sledećom knjigom.

Iz Priručnika

„… Ne plasim se starenja i bora. Ne bih samo volela da uzalud prozivim to sto mi bude dato. Volela bih da zivim u miru sa sobom. Da se ne svadjam ni sa kim. Da se ne dokazujem i ne takmicim, pogotovo ne sa cerkom i njenim drugaricama. Da ne budem ogorcena. Da ne mrzim i ne zavidim. Da se smejem sto vise. Da ne opterecujem nikoga. Da ne budem zajedljiva, dzangrizava, napeta. Da ne zivim u strahu. Da iskljucim telefon, skuvam kafu, uzmem knjigu, sednem u dvoriste i slusam sum vode sa komsijine fontane, sto cesce. Da budem dobra sebi i drugima. Koga je briga da li cu biti izborana, ako me sreca posluzi i docekam duboku starost nasmejana.

Jedino bih zube volela da imam, samo to, ako moze.“